SUDSKA PRAKSA ZAKON O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENjE U RAZUMNOM ROKU


Poštovani posetioci Bloga. Iz nove rubrike ”Sudska praksa” izdvajamo:

 

PROCESNA PRETPOSTAVKA ZA DOZVOLjENOST TUŽBE ZA NOVČANO OBEŠTEĆENjE

(ČL. 26. ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENjE U RAZUMNOM ROKU)

POKUŠAJ PORAVNANjA STRANKE I PRAVOBRANILAŠTVA JE POZITIVNA PROCESNA PRETPOSTAVKA ZA DOZVOLjENOST TUŽBE ZA NOVČANO OBEŠTEĆENjE.

 

Iz obrazloženja:

 

Podnosioci su pored prigovora, ujedno postavili i zahteve za dosudu novčanih naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 300.000,00 dinara. U postupku po prigovorima radi ubrzavanja postupka, nema procesnih uslova za razmatranje zahteva upravljenih na novčanu naknadu, pa je u tom delu prigovor kao nedozvoljen odbačen. Razlozi za to stoje do zakonom propisane svrhe korišćenja prigovora radi ubrzavanja postupka i propisane procedure po kojoj se tek ako je prigovor osnovan može zahtevati novčana naknada zbog povrede prava na pravično suđenje.

Odredbom čl.22. Zakona o zaštitu prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pravo na pravično zadovoljenje ima stranka čiji je prigovor usvojen a koja nije podnela žalbu, zatim stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena. O zahtevima za pravično zadovoljenje nadležni su da odlučuju Pravobranilaštvo i sudovi, ali ne istovremeno. Najpre odlučuje Pravobranilaštvo, pa tek ako ono ne postigne poravnanje sa strankom, stranka može da podnese tužbu za novčano obeštećenje. Pokušaj poravnanja stranke i Pravobranilaštva jeste pozitivna procesna pretpostavka za dozvoljenost tužbe. U odsustvu te pretpostavke, sud odbacuje tužbu ako stranka prethodno nije pokušala da se poravna sa Pravobranilaštvom i uspela da se poravna u roku od 2 meseca od kada je Pravobranilaštvo primilo njen predlog za poravnanje (čl.24.st.3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku). U svakom slučaju, postavljanje zahteva za isplatu novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu koja je stranci izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku, kao vrste pravičnog zadovoljenja propisanog čl.23.st.1.tač.1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, vrši se tužbom protiv Republike Srbije za novčano obeštećenje u roku od jedne godine od dana kada je stranka stekla pravo na pravično zadovoljenje (čl.26.st.1. Zakona) i o njemu se rešava u parničnom postupku u skladu sa pravilima iz čl.27. i 28. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Za postupanje po tužbi je stvarno i mesno nadležan osnovni sud na čijem području tužilac ima prebivalište, boravište ili sedište, a ukoliko ih tužilac nema na teritoriji RS, mesno je nadležan osnovni sud koji ima sedište u mestu sedišta suda koji je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Kako sa navedenog o zahtevu podnosioca za pravično zadovoljenje u vidu isplate novčanog obeštećenja za neimovinsku šteteu nije bilo mesta u ovom postupku za zaštitu prava, budući da ga je postavilo lice koje nije steklo pravo na pravično zadovoljenje, niti mu mesta ima pred ovim sudom, prigovori u delu tog zahteva su kao nedopušteni odbačeni.

Prema ishodu ovog postupka, predlagačima ne pripada naknada troškova postupka koju su opredeljeno zahtevali, pa je o tom zahtevu odlučeno odbijanjem.

Iz rešenja Apelacinog suda u Novom Sadu, R4g 4/2016 od 23. februara 2016. god.

 

Poslao: advokat Slobodan Đ. Arsić

+ Trenutno nema komentara

Dodajte vaš


CAPTCHA Image
Reload Image